Dan je zaljubljen u noć, noć je zaljubljena u dan, a ja sam zaljubljena u tebe.

Doći ću ti noćas u san, na obraz ću ti stavit dlan, nježno ću te milovati po licu, neću pustiti suzu izdajicu, poljubit ću te u snene oči i tiho nestati u noći.

Dok gledam u zvjezdano nebo shvatih da najsjajnija zvijezda i nije tako daleko. Dapače, siguran sam da je upravo uz mobitel.

Draga, kako možeš vjerovati svojim očima više nego meni?
Tvoj nevjerni momak.

Eh, da mogu, u sitne sate, kada me misli navedu na te, da tiho, nečujno svratim i tebi se za ljubav obratim.

Dan kada si se rodila, padala je kiša. Nije to bila kiša, nego je plakalo nebo što je anđela izgubilo.

Dodirni me kao mehka pahulja, zagrli kao mehka košulja. Izbriši trag mojih nemira – umrijet ću bez tvog dodira.

Dok se zemlja bude okretala, ja ću te voljeti, dok sjaje zvijezde, ja ću te maziti, kad vjetar puše, ja ću te paziti, kad izađe sunce, shvatit ćeš da te volim.

Dugo, već dugo te promatram pokušavajući otkriti neku tvoju manu, i konačno sam uspio! Anđele, pa ti nemaš krila!

Evo sada nagovaram mjesečinu da u tvoju sobu zaviri i da te umjesto mene probudi i zagrli. Neka te čuva i neka ti priča, neka te ona ljubi kad ne mogu ja.

Divno je kad nekog voliš, jer ljubav je najveći poklon koji dajemo. Ljubav je škola nesebičnosti i vjernosti. Prava ljubav je kad nekoga voliš kao ja tebe.

Dođi da ti nešto šapnem na usta, možda pronađemo zajednički JEZIK!!!

Dovoljan je jedan tren da nekoga zavoliš, a premalo čitav život da ga zaboraviš – zauvijek ćeš mi biti u mislima.

Eh, da imam zlatan nož, da rasiječem srce svoje, sa svakom bih kapi krvi, napisala ime tvoje.

Gdje god pođes širom svijeta, gdje god žarko sunce sja, nigdje nećeš naći djevojku da te voli kao ja!