Za ljubav sam spreman i skočiti u rijeku, samo da ne bih ljubio drugu neku.

Zašto pada kiša, zašto sunce sja, zašto gledaš drugog, kad te volim ja!

Zavedi mi um i imaš moje tijelo, pronađi mi dušu i imaš me zauvijek.

Želim biti sretna jer si ti sretan, ali kako da budem sretna znajući da nisam ona koja te usrećuje.

Za tebe vrijedi život dati i put nesreće ako treba proći, duša ti je čista kao bijela lađa, žena kao ti se samo jednom rađa.

Zašto sam baš tebe srela, zašto kad to nisam smjela, zašto me zanio pogled oka tvog, i zašto sada moram patiti zbog tog.

Zbog jedne gluposti smo se rastali! Neka se dogodi još neka glupost, pa da ponovo budemo zajedno.

Želim da ove noći budeš osjećaj sreće, da ti u snu dođe ona koju najviše voliš i koju dugo čekaš i obeća ti da nikad otići neće!

Zaslijepi mi vid, opet ću te gledati, oduzmi mi sluh, opet ću te slušati, rani mi srce, opet ću te voljeti!

Zauvijek se pamte oni s kojima se voljeli nismo, čije su nam usne bile nepoznate i kojima smo u snu pisali pismo!

Želim biti dio tvog života, tvojih želja i snova. Voli me jednostavno, samo dodirom, jednim poljupcem. Samo misli na mene. Neka me tvoje misli dotaknu…

Želio bih da sam suza, da se u tvome oku rodim, na tvom obrazu da živim, da dijelim sa tobom i dobro i zlo i na tvojim usnama da umrem.