Željela sam ti poslati nešto zgodno i lijepo, a opet slatko i drago, ali ima jedan problem: slika ti nije stala u pismo.

Znam da voliš cvijeće što lijepo miriše, ali ne znam voliš li onoga što ti ovo pise!

Znaš li koliko je srcu toplo dok misli na tebe!

Zvati ćeš me jednoga dana, zvati ćeš me sigurno, znam. Zvati ćeš me jednoga dana, kada ostaneš sam!

Živjeti bez ljubavi, to je kao noć bez jutra, kao danas bez sutra, kada duša ti je prazna, samoća je najgora kazna!

Znam, mali moj, da si daleko od mene. Znam ja to, ali zašto me onda tvoje oči na svakom koraku prate?

Zovem te svaku večer kada kucne noćni čas, ali znam da nećeš doći jer sudbina nas rastavi.

Zvijezde mogu pasti, sunce može nestati, ali te voljeti neću prestati. Mogu pasti planine i stati rijeke, ali će te moje srce voljeti u vijeke.

Život je borba, rijetka je sreća, u borbi dušo istrajan budi, ne kloni nikad, pomisli samo da postoji srce koje te ljubi.

Znaš li kako oči peku, znaš li kako suze teku, kada gubiš onog koga ljubiš i kada moliš Boga za onog koga voliš.

Zrak koji dišem ne treba mi, ne, koliko tvoje usne što me ne ljube!